Traganje za ljubavlju je široko rasprostranjeno, svuda se ogleda. Ako samo malo pogledamo oko sebe, ako čovek baci pogled na razgovore koje vodi s ljudima, na poruke sa društvenih mreža, fb statusa, YouTube kanala, verujem da je veoma lako uočljivo. Ljudi su gladni ljubavi i vape za nekakvim „razrešenjem“ svoje gladi.
Kad se osvrnem nazad, i sama sam gladovala, i ja sam tragala, i ja sam vapila. Mnogo razgovora u životu sam vodila na ovu temu. Pitala sam, tražila, diskutovala, prevrtala, obrtala, menjala, pokušavala…jesam li nešto saznala?!
Muzička tema iz omiljenog filma
Da bih vas uvela u priču, moram da napravim malenu digresiju. Znate ono kad gledate razne scene u filmu, pa imate onu pozadinsku muziku koju često i ne primećujete, a zapravo ona čini veći deo utiska koji sama scena ostavlja i na to kako će je ljudi doživeti. E, tako i mi ljudi imamo u životima koje živimo tu neku „pozadinsku muziku“, koju čine naša nesvesna uverenja, životni skriptovi, neosvešćena scenarija naših života (koje smo davno nekad napisali pa u sopstveno nesvesno spakovali), naša samoispunjavajuća proročanstva, našefantazije i naši strahovi.
Sviraju svi oni u pozadini kao jedan dobro uvežbani simfonijski orkestar, a mi nemamo pojma da nam „boje“ svakodnevne situacije koje živimo, pošto se svakome od nas uvek čini da imamo neku svoju vodeću melodiju ili pesmu koju pevamo.
Da se vratim malo na temu o kojoj započeh priču, na glad za ljubavlju. Ono što sad uviđam kao neki pozadinski lajtmotiv u mnogim, mnogim razgovorima sa ljudima koje sam vodila, a zapravo sam sigurna da sam i ja svirala tu muziku u nekom trenutku svog bivstvovanja, jeste neki romantični ideal o nekakvom signalu, znaku, nekoj sili spolja, nezavisno od nas, nekoj magiji, predodređenosti koja nas konačno spaja sa tim mitskim bićem, partnerom, koji će konačno i da nas nahrani i da nas napoji ljubavlju. I možda i nije prava reč da nas sve to spaja, više nam zapravo na neki magijski način ukazuje na to da treba da se spojimo. (Nije ni čudo kad jadno ljudsko biće mora da pobegne pred zahtevima za mitskim moćima kakve se od njega/nje očekuju.)
A šta muzika svira?!
Ja sad neću da se ponavljam, jer mnoge aspekte ove teme sam već obrađivala u ranijim pisanijima, već želim da se fokusiram na samo jedan aspekt, a može se odrediti i kaoposledica ove silne, predivne pozadinske simfonije. To je odricanje od odgovornosti.
Šta mislim pod tim?!
Odgovornost po meni proizlazi iz slobode. Sve druge rasprave na temu (opet naglašavam po meni) jesu opet odricanje od odgovornosti i načini da se opravdamo i odgovornost odbacimo, samim tim i slobodu, pa još i dokažemo i sebi i svetu da mi nismo slobodna bića. Zašto tako mislim?! Zato što sam sigurna da je svako ljudsko biće u potrazi za slobodom, koje je svesno uzelo život u svoje ruke, krenulo da čisti ove i one, svesne i nesvesne, sadržaje, odnose, situacije, obrasce mišljenja, delanja, i slično, koji su mu željenu slobodu ograničavali, zapravou konačnom susretu sa slobodom, morao da se sretne i sa odgovornošću.
Da, svi imamo slobodu, ona se najčešće očitava u našoj moći da pravimo izbore i donosimoodluke, i da, ona podrazumeva da na sebe preuzimamo i odgovornost za odabrano i odlučeno, i posledice koje iz toga proizlaze.
Kakve to veze ima sa započetom temom?!
Izbor u ljubavi
Nekad se desi da suočavanje sa odgovornošću u ovom smislu bude zaista bolno. Napraviću malo poređenje. Zamislite situaciju koja mora biti da vam se desila kad ste bili dete. Roditelji vas odvedu u prodavnicu igračaka, a vi znate da morate da odaberete samo jednu igračku, znači, ostajete bez svih onih drugih. Neka deca ne umeju da pristanu na to, niti da odaberu, ima dece koja vrište, plaču, ucenjuju, pokušavaju da „iskamče“ još poneku igračku. Ima dece koja puste da roditelji ili brat/sestra izaberu umesto njih. Ima dece koja izaberu, ali posle stalno misle kako su mogla da naprave bolji izbor, pa im je teško da vole svoju odabranu igračku.
Ostaje svakome od nas da razmislimo na ovu temu koliko je u nama ostalo još tog dečjeg, koliko se odnos koji smo nekad imali prema igračkama preneo dalje i na ljude. Da li smo spremni da odrastemo i da preuzmemo odgovornost?! Da li sam spreman/a da napravim izbor i odaberem samo tebe?!
Sloboda i odgovornost izbora
Ako očistimo kadar od onih nota malopre pomenutih, zar nije zreli susret dva ljudska bića zapravo obojen slobodom, odgovornošću i svešću. Ja sam slobodna da, prema meri svojoj,izaberem tebe, i odlučim da to znači da se tim izborom odričem drugih opcija, i odlučimda se trudim da u tom odnosu svaki dan ponovo biram tebe, a pod pretpostavkom da je ovo obostrano, dajem ti punu slobodu i odgovornost da i ti odlučuješ da li biraš mene.
Namerno sam neke reči naglasila, da pojačam značaj pojmova kao što su sloboda, odgovornost, izbor u odnosu ljubavi. Čini mi se da se ovim postavlja odnos na zdrave osnove,jasnu diferencijaciju identiteta dve odvojene, zasebne osobe, sa istom dozom slobode i odgovornosti, koje se uzajamno biraju, ponovo i ponovo, svesno i odgovorno, slobodno i osvešćeno, neću reći „dok ih smrt ne rastavi“.
Ishod u ovakvoj postavci nije jasan, kao što ni život sam nije nešto što možemo da predvidimo. Ovde je fokus priče na svesnom življenju sadašnjosti, a onda se nekako jasno nazire da ćemo sa budućnošću, kada ona bude sadašnjost, biti u miru.
Želim vam da uvek budete tragaoci za svojim izborima, svesnim, autentičnim, i velikim i malim, i manje značajnim i sjajnim.
Leave A Comment